Link na službenu stranicu http://www.t-mobileinmusicfestival.com

Prvi dan

Milion poslova se ko i obično dese kad netrebaju, tako da sam jurio ko blesav na prvi dan na nakon puno godina na neki festival. Bio sam umoran ko pas a tek me čekalo jurcanje.

Krenimo Dolazak na jarun i parking pronalazim tik do press pulta di sam pokupio akreditaciju i krenuo prema otoku Hrvatske mladeži preko mosta koji me podsjetio na koncert HP odnosno odlaska s njega. Ok upoznajem na prilazu Sašu, fotograf za neke slovenske web portale i isporobao sam Sigmu 70-200 mm f2,8 aaa bolestan sam pak :)

I onda prvo naletim na Afion na Nokia stageu. Afion je bend hrvatsko bosanske ekipe koji su prvo svirali makedonske, a sad proširuju repertoar na hrvatske i bosanske tradicijske pjesme. www.afion.net

Drugi po redu koje sam slušao su zagrebački band Scroll koji se bazira svoju svirku na punku, metalu, grungeu i glam rocku a njihova stranica je www.scroll-online.com, oni su svirali na T-mobile stageu dok su na Nokinom stageu Afion zamjenili Kavasaki3p, naše evrovizijske uzdanice:) .Mislim da nema neke grupne svirke di "triperi" ne sviraju.Odličan zagrebački rock band praši onak kak spada.A ko nezna za njih evo linka na njihovu stranicu http://kawasaki3p.com

Nakon dobrog roka evo i pop-a na glavnom stageu.Lily Allen zvjezda britanskog popa i po meni ni neš, al vele da je dobra. Glumi neku pop - rock buntovnu curu, malo se fura na Amy al mislim da ni u buntu al ni u glasu nemre bit ni do koljena Amy.http://www.lilyallenmusic.com/lily/

Na Nokinom stageu je tad pjevala Word music zvjezda iz Malia, Rokia Traore koja spaja tradicionalni afrički zvuk s pop-rock, soul i jazz-om što izvrsno zvući i odmor je za moje uši poslije Lilly.Odličan nastup energičene afričke pjevačice i pratečeg banda.http://www.rokiatraore.net/

U to vrijeme sam skočio i došao i na sam kraj na metalnom stageu riječkih Ashes You Leave. Domači metalci izvrsnog ženskog vokala i super zvuka, pošto ja nisam neki metalac, bio sam uvjeren da je to neki stranjski band al kad sam čuo da su iz Rijeke nisam nikako bio začuđen, nego ono pa naravno, u Rijeci i jedino može nastat ovakav dobar band. www.ashesyouleave.org/

I onda Kraftwerk.(www.kraftwerk.com/) Začetnici elektronske glazbe kao takve :).Najpoznatiji i najpriznatiji njemački band ikada.Nastali kao dvojac još davne 1970.(dobra godina velim ja).Danas je kvartet s jednim orginalnim članom.Svirali su svima općepoznate hitove i zapalili sad već popunjenu livadu ispred glavnog staga. ALI fotografi raus ;)

Ne samo da nam nisu dali fotkat nego samo tri prve stvari neg su nas lijepo sterali do mix pulta.Koji je daleko dalekooooooooo,a pao je mrak.A ja imam 210mm na najmanjoj blendi 5,6. šmrc e da sad znate koliko sam bio bolestan na onu sigmu (Saša je shvatio i udaljio se od mene :)).

Dok je Kraftwerk svirao odletio sam na Nokia stage gdje je počeo svirati newyorški punk art trio Yeah Yeah Yeahs www.yeahyeahyeahs.com. koji su moje otkriće (uz Editorse) ovog festivala.No vratih se na završetak Kraftwerka.

Poslije Kraftwerka, odlazak na pivu i Yeah Yeah Yeahs.

I onda kulminacija večeri Franz Ferdinand.Mrak su dečki odradili koncert.Dobar škotski rock. Uz pifu fotkanje guranje i oni završavaju svoj koncert.www.franzferdinand.co.uk

I za kraj uz pivicu prošetasmo do stage 101 jedinice gdje je DJ Dorfmeister odrađivao svoj posel http://www.g-stoned.com/ . I nakon toga lagano kućici, pa pregledavanje fotki, dizanje na Pticu i evo pol 4 ujutro :)

Drugi dan

Malo mamuran i umoran jer me moja princeza zbudila ranom zorom krecem u novi festivalski dan. Nažalost na Art-Brut nisam stigao a Le Zbor nije mogao pjevat jer je buka bila prevelika :)

Onda je krenula strka :) Editorsi su počeli prije Antenata , a Editorsi su mi mrak , vuku mi na bendove iz 80 desetih, kao Mission, i Joy Division. Engleski indie rock band ako po nićemu po njima ću pamtit ovaj festival.www.editorsofficial.com.No opet prekalapanje pa naš Antenat skoro i nisam čuo.Dečki paraše kao sam negdje pročitao subreggae.No tu meni ima zvukova jazza, rocka, ska i reggae i svega pomalo...www.myspace.com/antenat.

Nakon Editorsa na glavni stage dolaze hip hoperi N*E*R*D koji su jedni od atrakcija festivala. Po meni su trebali na bini oko sedam ko Editorsi pa da klinci odu doma i mi u miru uživamo dalje :)

www.n-e-r-d.com/ Hip hop nije moj đir pa sam ih pofotkal i odjurio na Nokia Stage slušat Antenat.Poslije uz neko kašnjenje je na Nokinom stageu počeo

Sergent Garcia karipski muzičar koji ujedinjuje salsu i reggae ali i u njegovim stvarima ima svega po malo od world musica, jazza, rocka. www.myspace.com/sgtogarcia Onda oko cenera sam otišao na metalski stage, jer tamo se čekao koncert američkog mega metalnog banda Anthrax

.OOO koji ulaz u koncert žestoko, dinamično i mraaaaak.Odmor za uši i koja razlika od one dečurlije na glavnom stageu.

No nažalost nisam odslušao do kraja njihov koncert jer sam dobio ulaz u photo pit za početak Moby-a.

Moby je odsvirao klasično dobar koncert.Vrlo revno i profesionalno, i stvarno se isplatilo doć na ovaj festival.www.moby.com

Za kraj smo odslušali kontraverznog Tricky-a koji je i najgadniji ali i najfotogeničniji lik na InMusicu :).

Daklem on svira neki trip - hop ali ga i pamtimo po suradnji sa Massive Attack-om pa s Bjork i s Johnom Fruscianteom (Red Hot Chili Peppers) i sličnima.www.trickysite.com

Poslje popijenih dosta piva jer je trebalo ubit festivalsku lovu je došao kraj samog festivala...

Malo sam i ja probao biti RaftingFrik Kako se to dogodilio, pa prvenstveno moram zahvalit mom frendu Durbanu, inače djelatniku našeg gradskog komunalnog poduzeća koje je organiziralo ovaj izlet. Ajd da krenemo. Srijeda na Četvrtak Polazak je u dva sata, i svi pametni ljudi kažu treba se odmorit, ja užicao raniji odlazak s posla da odjurim kupit neke tenisice i malo ubit oko pred put. Inaće kad netreba začorim ko top, a sad nema šanse, pročitah cijeli photo mag i pol bug-a al zaspat ni pod razno. Odlučih se ne patit i ustanem se idem se spremat i tak do jedno ponoći nekaj sam delal i uspjeval ne zaspati, al zadnji sat sam jedva izdržao, i krenuh prema polaznom mjestu. Stigao sam na vrijeme i onak uvidio da sam ja sa svojih cca 105 kg sam mala beba :)

Krenuli smo prema Brodu al do Rugvice pao prvi hektolitar vina, pa je krenulo pišanje. Pa kreni stani, pa granica, pa razna Verdijeva dijela,pa smo stali u Žepću, i nakon neprospavane noći došli u Sarajevo.

Došli u olimpijski grad.I gušt bi bio da je u busu drenčio album "das ist walter od Pušenja" nego nekaka seljačija al što se može..Parkirasmo se kod one poznate Inat kuće koju je i Milić TVpilić obišao. Ovo je preuzeto sa wikipedije "Inat kuća je objekat u Sarajevu nedaleko od Baščaršije koji je prvobitno izgrađen na mjestu gdje je trebala biti izgrađena Gradska vijećnica a trenutno stoji na drugoj strani rijeke Miljacke. U cilju izgradnje objekta Gradske vijećnice na Mustaj-pašinom mejdanu 1892.-1894. godine bilo je neophodno srušiti dva hana i jednu privatnu kuću. Hanovi su srušeni, dok je vlasnik kuće stari Benderija zahtijevao da mu se kao naknada isplati kesa dukata, a uz to da kuća bude prebačena, ćerpić po ćerpić, na drugu obalu Miljacke, nasuprot Vijećnice. Tako je i urađeno, a zbog inata vlasnika kuća je prozvana Inat kućom. Danas inat kuća se koristi kao restoran sa tradicionalnom bosanskom kuhinjom."

Šetali i prošetali po Baščaršiji, vidjeli Begovu đamiju i Sahat kulu nakojoj je sat koji pokazuje vrijeme po Lunarnom kalendaru.Kaj to znaći proguglajte malo.Bili kod Katedrale Srca Isusovog i taj dio zgleda onak kao da si u Gajevoj ili Preradovičevoj.

Bio sam tu davne 1988 godine i onda i danas sam odlično jeo, utukli smo pojačanu kombinaciju (čevapi,suđukice i pljeska s kajmakom).Da al nismo bili u poznatoj "Ferhatovićevoj čevabđinici" neg prek puta (sory Durban)

Nakon toga smo otišli na "Vrelo Bosne" , lijepo uređen park s izvorom rijeke bosne.Došli vidli ošli... I onda put Foće odnosno kampa. Bili u centru Foće pokupovali sav pivski fond u lokalnom dučanu i krenuli malom uskom zavojitom cestom prema kampu na Drini. Stigli smo i od sad na dalje gastronomsko prirodnoslovna rapsodija u plavo zelenom tonu. Klopa fenomenalna u Kampu Drina Tara

Došli smo i odma nas napali sa izvrsnom domačom rakijom od kruške, (btw ja nevolim rakiju), pa nakon nekog vremena večera, višemesnata s pogačicama, tu se nađe i pokoja zeljanica.Onako kako to oni tamo kažu i u pravu su "u slast".uz pivo vino i rakiju ušli u noć i zaspali ko klade nakon skoro 20 sati budnog i aktivnog stanja.

Jutro , doručak, ah da počnem kajmak, pršut, špek, kozji sir, kobaje kajgana, hrenovke

prepečene na roštilju,uštipci vrući i pogačice, pa ko voli eurokrem i đem, i čaj, mada više paše ono jelen pivo.

Onda spremanje na rafting oblačenje neoprenskih odjela i pojasa te utovar u kombie i put Crne Gore i početnoj točki raftinga koji je dugačak 24 km.Početna točka je u mjestu zvanom Brštanovice ili kako to skiperi zovu nulta točka.Onak usput u svakom raftu je i karton piva.Sarajevskog Jelena pitkog :)

GOOGLE MAPS I od tud počinje pravi mali raj za obožavatelje prirode.Dalje neka fotke pričaju same za sebe, jer ljepotu Tare ja nemrem opisat rijećima. Itako malo po malo od brzaca do brzaca, slapova i slapića uz priču povjesno - geografsku, našeg skipera Gorana dolazimo preko ušća Tare i Pive koje od tog mjesta ispod Ščepan polja tvore Drinu do našeg kampa.

Samo još jedna zanimljivost Piva koja dolazi sa nekakvih 800 metara nadmorske visine je poprilično hladna i tako da nije pametno past u Drinu

jer je živa smrzotina.

Dolazak u kamp. I sad pogađate što. KLOPA :) . Janjetina ispod peke+ povrće + kruh ispod peke pa salata mješana i na kraju urmašice onak do bola slatke, to se brinu tete kuharice da slučajno ne izgubite koju deku na raftu.Onda odmor, pa nakon nekog vremene pogodite što!!!! Večera. Sarmice za one koji slučajno ne vole pastrve friške, potočne .... Zadnji dan. Ustajanje ranom zorom jel sam veće prije poklekno vrlo rano jel uz "jelenizaciju" nije ni bilo drugo za očekivat. Durban i ja smo malo prošetali po okolici kampa i napravili nešto ranojutarnjih fotki... Kad su se svi poustajali, krenuo je doručak isti onakav kao i dan prije, pakiranje i pokret. Sutjeska.. Mjesto koje je bilo popularno u nekum drugim vremenima a sad je ruševni ostatak neke već pomalo zaboravljene ideologije.No kad smo stigli tamo nije baš bilo tako :)

Na naše iznenađenje tamo hrpetina nekih ljudi s zastavama i grbovima bivše nam zajedničke države, uletili smo na proslavu proboja Sutjeske na njenu 66 godišnjicu.Interesantno je bilo vidjet te ljude, njhovu djecu i unuke.

Priroda iznimne ljepote, sama visoravan je omeđena s najvišim planinama u BIH kao što su Maglić 2386 m n/m , Volujak i Zelengora. Nakon Sutjeske krećemo na višesatni put u Zagreb.O tome da nisam upalio škodilaka kad sam došao s puta, umoran, crknut i kaj sam joj sve spomenuo u tom trnutku o tome ne bi sad.